menu

Čileanska araukarija za vrt i okućnicu

Čileanska araukarija za vrt i okućnicu

Čileanska araukarija (Araucaria araucana) je vrsta vazdazelenog drveća iz porodice Araucariaceae. Rod Araucaria obuhvaća 18 vrsta rasprostranjenih u Južnoj Americi, jugoistočnoj Aziji, Australiji i otocima Tihog oceana (Norfolk). Prvi put ju je imenovao čileanski prirodoslovac Molina 1782. kao vrstu Pinus araucana, dok joj je konačno ime dao K. Koch svrstavši je u rod Araucaria. Prirodno stanište araukarije, ili kako je još neki nazivaju „čileanski bor“, su Ande u Čileu i južnoj Agrentini, na visini iznad 1000 metara u predjelima sa puno snijega u zimskim mjesecima. Za članove plemena Mapuche (“ljudi zemlje”), koje je jedno od najjačih i najbrojnijih čileanskih plemena, araukarija je bila sveto drvo.

Morfološka i biološka svojstva araukarije

Stablo araukarije može narasti u visinu do 40 metara i doseći promjer debla od 2 metra. Araukarija ima simetrično i gusto raspoređene grane koje rastu od razine tla. Dok je drvo araukarije mlado, ono zadržava svoj pravilan piramidalan ili stožast habitus. Starenjem, habitus poprima oblik kišobrana ili kupole, gubeći svoje stare grane od baze prema vrhu. Čvrsti i gusti listovi poredani poput crijepa prekrivaju cijele grane. Imaju oštar rub i bodljikav vrh, a dugi su 3 - 4 cm. Životni vijek listova kod araukarije je 10 - 20 godina, dok je na primjer kod smreke 5 - 6 godina, a kod bora samo dvije godine.

Araukarija u svom prirodnom staništu

Araukarija je obično dvodomna vrsta sa muškim i ženskim češerima na odvojenim stablima, dok su jednodomni primjerci veoma rijetki. Muški češeri su izduženi, u početku dugački 4 cm, a kasnije, pred oprašivanje 8 - 12 cm i 5 - 6 cm široki. Oprašivanje se vrši putem vjetra. Ženski plodni češeri zreli su u jesen otprilike 18 mjeseci poslije oprašivanja, loptastog su oblika i promjera 12 - 20 cm. Sadrže oko 200 sjemenki. Sjeme, koje je jestivo (domoroci jedu pržene sjemenke), ima oblik lješnjaka, dužine od 3 - 4 cm, a raznose ga čavke, šojke i vjeverice. Jedna muška biljka araukarije može oploditi do 6 ženskih biljaka. Dugovječna je vrsta - prirodni životni vijek joj je oko 1300 godina, a može doživjeti starost do čak 2000 godina. Araukarija je vrsta umjerenih klimatskih područja s velikom količinom kiše tijekom godine, ali može podnijeti i temperature do -20 °C. Ovo je najizdržljivija vrsta ovog roda i jedina koja uspijeva u Velikoj Britaniji i u kontinentalnom dijelu SAD-a daleko od ekstremnog juga. Također raste i na otocima Kraljice Charlotte (skupina otoka na sjeverozapadu Sjeverne Amerike).

Popularna ukrasna vrsta

Araukarija je popularna ukrasna vrsta koja se uzgaja zbog svog habitusa i tamnozelene boje krošnje, a prapovijesni izgled njezinih grana simetričnog oblika daje ovoj egzotičnoj vrsti posebnu hortikulturnu vrijednost. Uzgaja se praktično u svakom botaničkom vrtu Europe i Sjeverne Amerike, a česta je i u privatnim vrtovima te okućnicama. U Hrvatskoj araukarija uspijeva u toplijem primorskom području. Najbolje dolazi do izražaja kada se sadi kao solitarno stablo. Ako želite nešto drugačije i atraktivno u svom vrtu, nećete pogriješiti ako odaberete upravo araukariju.

Razmnožavanje i uzgoj

Čileanska araukarija može se razmnožavati generativno, tj. iz sjemena koje je najbolje nabaviti izravno iz Čilea. Takvo sjeme je prošlo stratifikaciju (postupak pospješivanja klijavosti) i najsigurnije je da će proklijati. Drugi način je kupnja presadnica u vrtnim centrima. Može se naći u više veličina, a cijene se kreću od oko 400 kn na dalje, ovisno o visini same presadnice. Pri kupnji presadnica u vrtnim centrima treba biti brz jer se biljke brzo rasprodaju. Podnosi gotovo sve vrste tla, a najvažnije svojstvo tla na kojem ćete uzgajati araukariju je dobra propusnost. Najbolje joj odgovara tlo sa visokim sadržajem humusa, podnosi i zaslanjena tla, ali ne i gradske uvjete (zagađen zrak). Prihranjivati je treba svake 2 - 3 godine na proljeće, a prilikom sadnje potrebno je u sadnu jamu unijeti organsko gnojivo kako bi se popravila struktura tla i dodala potrebna hranjiva. Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju i području sa puno kiše.

Češeri araukarije

Nakon sadnje mladom stabalcu treba postaviti potporanj. Dok je stablo mlado treba ga svaka dva do tri tjedna dobro zaliti. Između zalijevanja treba pričekati da se tlo dobro osuši. Iako araukarija podnosi temperature do -20°C, dok je mlada, preporučuje se da se prve zime drži u zatvorenom prostoru ili da se zaštiti prvih nekoliko zima ako je presađena vani. Uzgoj u loncima araukariji ne odgovara jer onda dolazi do stagnacije u rastu. Preporučljivo je da se mlado stablo na proljeće poprska insekticidom širokog spektra djelovanja, a prije nego se otvore pupovi i fungicidom širokog spektra kako bi se spriječila gljivična oboljenja za vrijeme visoke vlage zraka.

Ugrožena vrsta

U njezinoj rodnoj domovini, visoko u planinama Anda u Čileu i južnoj Agrentini, čileanskoj araukariji prijeti istrebljenje. Prema IUCN – ovim kategorijama ugroženosti, araukarija pripada kategoriji osjetljivih vrsta (VU - vulnerable), a to su zapravo vrste kojima prijeti visok rizik od odumiranja u prirodi. Šume čileanske araukarije su posječene u velikim količinama i smatra se da više čileanske araukarije raste u Britaniji nego u Južnoj Americi. Zahvaljujući njezinom visokom ravnom deblu, njezino je drvo jako traženo. Kora sadrži smolu, u kojoj su gumozne tvari zastupljene s 53%. Drvo je lagano, vrlo otporno na savijanje, elastično, srednje tvrdoće i slabe trajnosti pa zahtijeva zaštitu. Zbog odličnih tehnoloških svojstava primjenjuje se kao građevno i stolarsko drvo, za proizvodnju furnira, furnirskih i stolarskih ploča, za izradu pokućstva i unutarnje uređenje, za gradnju zrakoplova i vozila, izradu sanduka, kutija i bačava, te za proizvodnju šibica i dobivanje celuloze.

Sobna jela (Araucaria heterophylla)

Rod Araucaria, osim vrste Araucaria araucana, obuhvaća sljedeće vrste, Araucaria angustifolia, A. cunninghamii, A. heterophylla, A. laubenfelsii, A. rulei, A. scopulorum, A. bidwillii, A. subulata. Araucaria heterophylla često se uzgaja kao sobna jela. Ova lijepa i interesantna biljka potječe s Norfolških otoka, koji se nalaze istočno od Australije i nalazi se i na zastavi tog otoka. U svojoj domovini sobna jela doseže visinu i do nevjerojatnih 70 m, dok na našim područjima i u sobnom uzgoju kao sobno cvijeće dosegne visinu od 1 – 6 m. Sobna jela je vrlo dekorativna kućna biljka koja pristaje u većinu interijera. S obzirom na životne uvjete kakve ima u svojoj domovini, sobna jela se ne smije držati u pretoploj prostoriji.

Sobna jela

Biljke koje se drže na pretoplom, prebrzo rastu, razmak između pojedinih etaža grana postaje prevelik, čime se narušava sam izgled biljke. Stoga sobnoj jeli najbolje odgovara umjereno zagrijana prostorija. Tijekom zimskih mjeseci treba joj osigurati dovoljno svjetlosti, ali ne smije biti pod direktnim utjecajem sunca. Iglice su vrlo osjetljive na dodir, pa zato sobna jela mora imati dovoljno prostora tako da joj rast i širenje nije ograničeno ni na jednu stranu. Presađuje se svake 3 – 4 godine uvijek u proljeće u zemlju za cvijeće u koju se treba dodati nešto oštrog pijeska i glinovitog tipa tla. Na dno lonca treba pažljivo staviti krhotinu starog lonca, da se osigura otjecanje suvišne vode. Treba paziti da se ne posadi preduboko. Pri zalijevanju treba biti pažljiv i zalijevati tek toliko da se zemlja u loncu ne isuši, što se dosta često događa, a na biljku djeluje vrlo nepovoljno. U proljeće i u ljeto prihranite ju mineralnim gnojivom za cvijeće tijekom 14 dana, a nakon toga svaka dva mjeseca. Biljke koje se preobilno gnoje prenaglo rastu i gube lijep, zbijen oblik.

Ljeti se sobna jela može iznijeti van u vrt ili na balkon, ali na sjenovito mjesto. Za jako toplih dana preporučuje se prskanje toplom vodom. I vani je treba redovito, ali umjereno zalijevati. Vrlo je osjetljiva na noćnu hladnoću i mraz, pa je treba pravovremeno unijeti u kuću. Araucaria cunninghami u Australiji doseže visinu od 70 m i promjer debla do 2 m, a ostale vrste su manjih dimenzija. Vrsta A. bidwillii je najčešći ukras uz Sredozemno more, podnosi niske temperature do -5°C i ima izrazito duge češere (dugi su oko 30 cm, a široki 23 cm).

Izvor: Poljoprivredni glasnik, Gabrijela Vrbetić, mag. ing. agr., Foto: freepik.com

Fotografije

Facebook Twitter Google plus
share
keyboard_backspace search print QR arrow_upward